Toma Kempenac: NASLJEDUJ KRISTA

NASLJEDOVANJE KRISTA I PREZIRANJE SVJETOVNIH ISPRAZNOSTI

2006-12-24T14:14:00.000+01:00

1. "Tko ide za mnom neće hoditi u tami", kaže Gospodin.
2. To su Kristove riječi. Potiču nas nasljedovati njegov život i djela, želimo li se zaista prosvijetliti i osloboditi sljepoće srca.
3. Nastojmo stoga prije sveta razmatrati život Isusov.
4. Njegov nauk nadilazi sve nauke svetaca i pronicavi duh naći će u njemu skrivenu manu.
5. A događa se, naprotiv, da mnogi, premda često slušaju evanđelje, manje žude za njim, jer nemaju Duha Kristova.
6. Tko želi Kristove riječi shvatiti posve i s užitkom, nastojati mu je da sav svoj život uskladi s njegovim.
7. Što ti koriste velike riječi o Presvetome Trojstvu ako nemaš poniznosti? Bez nje mu se ne sviđaš.
8. Doista, velike riječi niti posvećuju niti opravdavaju; samo je krepostan život drag Bogu.
9. Više volim skrušenost osjećati nego je znati tumačiti.
10. Kad bi naizust znao Bibliju i sve nauke filozofa, što bi ti sve to koristilo bez ljubavi i Božje milosti?
11. "Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost", osim Boga ljubiti i njemu jedinomu služiti.
12. Ovo je najuzvišenija mudrost: prezirući svijet, težiti za nebeskim kraljevstvom.
13. Ispraznost je: gomilati prolazno blago i računati na nj.
14. Ispraznost je i: hlepiti za častima i uspinjati se na visoke položaje.
15. Ispraznost je udovoljavati tjelesnim strastima i željama, nakon čega slijede to teže kazne.
16. Ispraznost je željeti dug, a malo se brinuti za čestiti život.
17. Ispraznost je paziti samo na sadašnji život, a ne obazirati se na ono što dolazi.
18. Ispraznost je ljubiti ono što začas prolazi, a ne hitjeti onamo gdje je trajna radost.
19. Sjeti se često poslovice:"Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale."
20. Budi stoga razborit pa odvraćaj svoje srce od ljubavi prema vidljivim stvarima, a navraćaj ga na nevidljive.
21. Oni koji popuštaju svojim osjetilima, kaljaju savjest i gube milost Božju.
_______________
1. Iv 8,12; 2. Usp. Mk 3,5; Ef 4,18; 4. Usp. Otk 2,17; 5. Usp. Rim 8,9; 11. Prop 1,2; usp. Pnz 6,13; 13. Usp. Prop 5,9; 15. Usp. Gal 5,16; 19. Prop 1,8.

PONIZNO MIŠLJENJE O SEBI

2006-12-24T14:13:00.000+01:00

1. Svaki čovjek, po svojoj naravi, teži za znanjem.
2. Zaista, bolji je siromašan seljak koji Bogu služi od uznosita filozofa koji putove zvijezda proučava, a svoju dušu zaboravlja.
3. Tko sebe dobro poznaje, malo se cijeni i ne daje mnogo na ljudsku hvalu.
4. Kad bih znao sva znanja svijeta, a živio bez ljubavi ? što bi mi to koristilo pred Bogom, koji će me suditi prema djelima?
5. Stišaj preveliku želju za znanjem jer u njemu je mnogo nedoumica i zabluda.
6. Oni koji mnogo znaju, žele da ih smatraju učenima i zovu mudrima.
7. Toliko je toga nevrijedno znati, a duši jedva malo ili nimalo koristi.
8. I vrlo je nerazborit onaj koji se koječega laća, a ne onoga što koristi duši.
9. Obilje riječi ne siti dušu, već duh obnavlja čestit život, a čista savjest temelj je snažna pouzdanja u Boga.
10. Što je tvoje znanje obilnije i veće, to ćeš strože biti suđen nisi li i toliko svetije živio.
11. Ne uznosi se stoga zbog svojih umijeća i spoznaja, radije živi u brizi za primljeno znanje.
12. Ako smatraš da mnogo znaš i dobro shvaćaš, ipak se sjeti koliko je još toga što ne znaš.
13. "Ne uznosi se", radije razmišljaj o svojemu neznanju!
14. Zašto bi se nad bilo kim uzdizao kad ih je mnogo od tebe učenijih i vještijih Zakonu?
15. Želiš li znati i naučiti nešto korisno, neka ti bude drago ostati nepoznat i nepriznat.
16. Ovo je najuzvišeniji i najkorisniji odabir: istinski upoznati sama sebe i smatrati se neznatnim.
17. Do sebe ništa ne držati, a o drugima uvijek misliti dobro i plemenito, to je velika mudrost i savršenost.
18. Vidiš li koga da javno griješi ili nešto tako krši, ne smatraj sebe boljim. Ne znaš koliko ćeš dugo ostati dobar.
19. Svi smo slabi, ali nikoga ne smatraj slabijim od sebe.
______________
1. Usp. Aristotel, Metaph. I,1; Prop 1,13; 2. Usp. Sir 19,21; 4. Usp. 1 Kor 13,2; 6. Usp. Sir 7,5; 13. Rim 11,20; usp. 12,3.

NAUK ISTINE

2006-12-24T14:12:00.000+01:00

1. Blažen onaj koga sama Istina poučava, ne prolaznim slikama i riječima, nego onakva kava je u svojoj biti.
2. Naše mišljenje i naš osjećaj često nas varaju i ne dopiru daleko.
3. Što koristi veliko mudrovanje o skrivenim i nejasnim stvarima za koje nećemo odgovarati na sudu ako ih nismo znali?
4. Velika je ludost što se, zanemarivši korisne i potrebne, bavimo još i neobičnima i štetnima!
5. Oči imamo, a ne gledamo.
6. I čemu briga za "rodove" i "vrste"?
7. Komu Vječna Riječ govori, biva oslobođen od mnogih nagađanja.
8. Od jedne je Riječi sve i o toj Jednoj sve govori: i ona je "Početak" koji i nama zbori.
9. Bez nje nitko ne spoznaje, niti itko pravo sudi.
10. Komu je sve Jedno, i sve privodi tome Jednom i sve vidi u Jednom, taj može biti postojana srca i u Bogu spokojan.
11. O Bože, Istino, sjedini me sa sobom u vječnoj ljubavi!
12. Često mi se toliko toga gadi čitati i slušati; u tebi je sve što hoću i želim.
13. Zašutite svi vi, učeni! Zamuknite pred Bogom vi, stvorovi! Ti sam mi zbori!
14. Koliko je netko s tobom povezaniji i u sebi jednostavniji, bolje i lakše shvaća uzvišene stvari jer svjetlo spoznaje prima odozgo.
15. Čist, priprost i postojan duh neće rastresti mnogi poslovi, jer sve čini na Božju čast i u sebi se smireno opire svakoj sebičnosti.
16. Što ti više smeta i dosađuje negoli tvoja neumrtvljena požuda srca?
17. Dobar i pobožan čovjek svoja djela koja treba naizvan učiniti najprije razvrsta u nutrini.
18. I ne vuku ga djela k željama grešne sklonosti, već on njima upravlja po sudu zdrava razuma.
19. Komu se više boriti nego onomu koji se upinje pobijediti sama sebe?
20. I to treba biti naš posao: pobjeđivati, naime, sama sebe, dnevice stjecati više vlasti nad sobom i bar malo napredovati u dobru.
21. Svako savršenstvo u ovome životu uključuje u sebi i neku nesavršenost, i svako naše umovanje zastire i neko pomračenje.
22. Ponizno upoznavanje sama sebe sigurniji je put Bogu od dubokih prekopavanja po znanosti.
23. Ne treba kriviti ni znanost ni bilo koje poznavanje stvari. To je u sebi dobro i od Boga određeno. Ali uvijek nam je više cijeniti dobru savjest i krepostan život.
24. A budući da se mnogi više trude oko znanja nego oko dobra života, često se prevare i donose malo ili nikakva roda.
25. O, kad bi ljudi tolikim marom istrebljivali mane, a sadili kreposti kao što se upuštaju u rasprave, ne bi u narodu bilo tolikih zala i sablazni ni toliko nehaja po samostanima.
26. Jamačno, na sudnjem danu neće nas pitati što smo čitali, nego što smo činili; niti što smo učili, nego jesmo li pobožno živjeli.
27. Reci mi gdje su svi oni uglednici i učitelji koje si dobro poznavao dok su još živjeli i odlikovali se učenošću?
28. Na njihovim položajima već sjede drugi, i ne znam da li ih se još spominju.
29. Dok su živjeli, činilo se da nešto jesu, sad su zaboravljeni.
30. O, kako slava svijeta brzo prolazi!
31. Dao Bog da im je život bio u skladu s njihovim znanjem! Tada bi to bilo dobro učenje i poučavanje.
32. Kako mnoge u ovom svijetu upropašćuje isprazno znanje jer malo mare da služe Bogu!
33. I budući da više vole biti veliki nego ponizni, "ishlaplješe u mozganjima svojim".
34. Istinski je velik onaj koji je u sebi malen i koji nimalo ne cijeni ni jednu ponudu časti.
35. Istinski je razborit koji sve zemaljsko smatra otpadom: da bi Krista stekao.
36. I pravi je učenjak koji provodi Božju, a napušta svoju volju.
_____________
1. Usp. Br 12,8; 5. Usp. Jer 5,21; 8. Usp. Iv 1,3; 8,25; 11. Usp. Iv 14,6; Jer 31,3; 19. Usp. Mudr 10,12; 30. Usp. 1 Iv 2,17; 33. Rim 1,21; 35. Usp. Fil 3,8.

RAZBORITO DJELOVANJE

2006-12-24T14:11:00.000+01:00

1. Ne treba vjerovati svakoj riječi ni svakom nagovoru, nego stvar valja pomnjivo i smireno odvagnuti pred Bogom.
2. Na žalost, često o drugome lakše povjerujemo i kažemo zlo, nego dobro; tako smo slabi.
3. Ali savršeni ljudi ne vjeruju tako lako svkom govorkanju jer poznaju ljudsku slabost, dapače, sklonost zlu i nepostojanost u riječi.
4. Velika je mudrost ne biti nagao u djelima ni tvrdokorno krut u mišljenjima.
5. I ovo: ne valja povjerovati svakoj ljudskoj riječi, a niti ono što čujemo ili povjerujemo odmah prenositi drugima.
6. Posavjetuj se s razumnim i promišljenim i radije potraži savjet od boljega nego da se povodiš za svojom ćudljivošću.
7. Čestit život učini čovjeka mudrim po Božjem srcu i iskusnim u mnogim stvarima.
8. Koliko je tko ponizniji i Bogu podložniji, toliko je u svemu mudriji i smireniji.
______________
1. Usp. Sir 19,16; I Iv 4,1; 3. Usp. Post 8,21; Sir 14,1; 19,16; 5. Usp. Sir 19,10; 6. Usp. Sir 9,21; Tob 4,18; 7. Usp. Sir 34,9.

ČITANJE SVETOG PISMA

2006-12-24T14:10:00.000+01:00

1. U Svetome pismu treba tražiti istinu, a ne rječitost.
2. Cijelo Sveto pismo treba čitati u onome Duhu Svetom po kojemu je nastalo.
3. U Svetome pismu moramo tražiti više duhovnu korist nego duhovitost.
4. Pobožne i jednostavne knjige moramo čitati jednako rado kao i uzvišene i duboke.
5. Neka te ne smeta ugled pisca, ubrajao se on među velike ili male; nego neka ta na čitanje potiče ljubav k pravoj istini.
6. Ne traži tko je to rekao, nego pazi što kaže.
7. Ljudi prolaze, a "vjernost Gospodnja ostaje dovijeka".
8. Ne birajući osobe, Bog nam govori na različite načine.
9. U čitanju Svetoga pisma često nas ometa naša radoznalost. Htjeli bismo razumijeti i raspravljati ondje gdje treba jednostavno nastaviti.
10. Želiš li napredovati, čitaj ponizno, jednostavno i vjerno, bez častohleplja da ikada stekneš ime učenjaka.
11. Rado upitaj svece i pažljivo slušaj njihove riječi; ne odbijaj savjetâ starijih: ne daju ih oni bez razloga.
__________________
2. Usp. 1 Pt 1,21; 3. Usp. 1 Tim 3,16; 7. Ps 117,2; 8. Usp. Kol 3,25; Heb 1,1; 11. Usp. Sir 32, 9; 8,9.

NEUREDNE SKLONOSTI

2006-12-24T14:09:00.000+01:00

1. Kad god čovjek za nečim neuredno teži, smjesta u sebi postaje nemiran.
2. Oholica i lakomac nikada ne miruju; siromašan i ponizan u duhu žive u potpunu miru.
3. Čovjek koji se još nije sasvim upokorio brzo pada u napast i svladaju ga sitne i beznačajne stvari.
4. Slab duhom i na neki način još puten, sklon sjetilnostima, teško se može potpuno otresti zemaljskih želja.
5. I često je žalostan ako se nečega mora odreći. Lako se također naljuti ako mu se tko opire.
6. Čim udovolji svojoj žudnji, tišti ga savjest jer je popustio svojoj strasti, koja ne vodi traženom miru.
7. Pravi je mir stoga u opiranju, a ne u služenju strastima.
8. Nema, dakle, mira u srcu putena čovjeka, niti u čovjeka odana izvanjskih stvarima; ima ga čovjek gorljiva duha.
__________________
2. Usp. Mt 5,3; Ps 36,11; 6. Usp. Lk 19,42.

TREBA SE KLONITI ISPRAZNE NADE I UMIŠLJENOSTI

2006-12-24T14:08:00.000+01:00

1. Isprazan je tko polaže nadu u ljude ili u stvorenja.
2. Ne stidi se služiti drugima u Kristovoj ljubavi i u ovome svijetu izgledati kao siromah.
3. Ne oslanjaj se na sama sebe, nego svoju nadu stavi u Boga.
4. Učini koliko je do tebe, a Bog će potpomoći tvojoj dobroj volji.
5. Ne pouzdaj se u svoje znanje ni u domišljatost bilo kojeg stvora, nego više u Božju milost, koja poniznima pomaže, a preuzetne ponižava.
6. Ne hvali se imanjem, ako si bogat, ni prijateljima, ako su moćni, nego Bogom, koji sve daje, a povrh svega želi dati sama sebe.
7. Ne zanosi se snagom i ljepotom tijela, i neznatna ga bolest kvari i rastače.
8. Ne laskaj samom sebi zbog svoje sposobnosti ili oštroumnosti da ne bi omrznuo Bogu, čije je sve dobro što imamo od prirode.
9. Ne smatraj se boljim od drugih da se ne bi možda kod Boga, koji zna što je u čovjeku, našao gorim.
10. Ne hvastaj se svojim dobrim djelima, jer Bog sudi drukčije od ljudi. Njemu se često ne mili, što je ljudima milo.
11. Ako je što dobra u tebi, o drugima misli još bolje, da sačuvaš poniznost.
12. Ne škodi podložiš li se svima, a vrlo škodi ako se i jednome nametneš.
13. Trajni mir je u poniznome, a zavist i zlovolja u oholome.
__________________
1. Usp. Jer 17,5; 2. Usp. 2 Kor 4,5; 1 Kor 1,2; 3. Usp. Izr 3,5; 5. Usp. Jak 4,6; 6. Usp. Jer 9,22; 8. Usp. 1 Kor 4,7; 9. Usp. Iv 2,25; 13. Izr 13,10.

ČUVAJ SE PREVELIKE POVJERLJIVOSTI

2006-12-24T14:07:00.000+01:00

1. "Ne otkrivaj svojega srca svakom čovjeku", nego se o svojoj stvari posavjetuj s razboritim i bogobojaznim čovjekom.
2. Malokad budi s mladim i stranim ljudima.
3. Bogatima se ne ulaguj, nerado se pojavljuj pred moćnicima.
4. Druži se s poniznima i priprostima, s pobožnima i čestitima i razgovaraj o onome što uzdiže.
5. Ne budi povjerljiv ni s jednom ženom, već općenito sve dobre preporuči Bogu.
6. Nastoj biti prisan samo s Bogom i njegovim anđelima, a kloni se poznanstva s ljudima.
7. Sve treba ljubiti, ali prisnost ne koristi.
8. Katkad se dogodi da nepoznata osoba zasvijetli dobrim glasom, pa ipak viđena očima, razočara.
9. Kadšto smatramo da smo u našem druženju s drugima omiljeni, a počinjemo im se nedopadati zbog loših navika koje uočavaju kod nas.
__________________
1. Sir 8,22; 9,21; Izr 25,9; 3. Usp. Izr 25,6; 4. Usp. Sir 37,15; Rim 14,19.

POSLUŠNOT I PODLOŽNOST

2006-12-24T14:06:00.000+01:00

1. Velika je stvar biti poslušan, živjeti pod paskom poglavara i ne biti sam svoj gospodar.
2. Mnogo je sigurnije biti podložnik nego pretpostavljeni.
3. Mnogi su poslušni više iz prisile nego iz ljubavi. Takvima je muka i rado mrmljaju; neće steći slobodu duha ne podvrgnu li se svim srcem, radi Boga.
4. Trči tamo ili onamo: nećeš naći mira, osim u poniznoj podložnosti pod upravom poglavara.
5. Mnoge je prevarilo umišljanje, da će im drugdje biti bolje.
6. Istina je, svatko rado postupa po svojem mišljenju i sklon je onima koji osjećaju s njim.
7. No, ako je Krist među nama, potrebno je, radi mira, katkada napustiti svoje mišljenje.
8. Tko je tako mudar da bi sve moga znati?
9. Nemoj se stoga suviše pouzdavati u svoje mišljenje, rado poslušaj i tuđa.
10. Ako je tvoje mišljenje dobro, a ipak ga radi Boga napustiš i prihvatiš drugo, na taj ćeš način više napredovati.
11. Često sam, naime, čuo: sigurnije je savjet poslušati i prihvatiti negoli davati.
12. Može se također dogoditi da je mišljenje svih dobro, ali ne htjeti pristati uz druge, kad je to razborito ili razložno, znak je oholosti ili tvrdoglavosti.
__________________
1. Usp. 1 Pt 2,13; 7. Usp. Rim 8,10; Mt 18,20; 9. Usp. Izr 12,15.

SUVIŠNO GOVORENJE

2006-12-24T14:05:00.000+01:00

1. Čuvaj se ljudske buke koliko god možeš. Mnogo, naime, smeta, bavljenje svjetovnim poslovima, makar se to činilo u dobroj nakani.
2. Jer ubrzo nas onečisti i zarobi taština.
3. Mnogo bih puta volio da sam šutio i da nisam bio među ljudima.
4. A zašto tako rado govorimo i zajedno ćaskamo, kad se malokad bez pozlijeđene svjesti vraćamo šutnji.
5. Činimo to zato što dugim razgovorima pokušavamo jedan drugoga tješiti i olakšati srce, izmučeno kojekakvim razmišljanjima.
6. I najmilije je razgovarati i razmišljati o onome što volimo ili želimo ili što se protivi našim osjećajima.
7. Na žalost, prečesto je to isprazno i uzalud.
8. Ta, naime, izvanjska utjeha na štetu je onoj nutarnjoj i božanskoj utjehi.
9. Zato treba bdjeti i moliti da nam vrijeme ne bi prošlo uzalud.
10. Ako je govoriti i ako je korisno, govori blagotvorno.
11. Zla navika i nehaj za naš napredak mnogo pridonosi tome da ne pazimo na svoje riječi.
12. A od velike je koristi za duhovni napredak pobožni razgovor o duhovnim stvarima, osobito onih koji su dušom i duhom povezani u Bogu.
__________________
4. Usp. Izr 10,19; Sir 20,8; 9. Usp. Mt 26,41; Sir 4,23; 10. Usp. Ef 4,29.

TRAŽENJE MIRA I REVNOST U NAPREDOVANJU

2006-12-24T14:04:00.000+01:00

1. Imali bismo mnogo mira kad se ne bismo bavili onime što drugi govore i rade, a nas se ne tiče.
2. Kako netko može dugo ostati u miru ako se miješa u tuđe poslove, unaokolo traži zadjevice, te malo ili malokad sabire?
3. Blaženi jednostavni, imat će mnogo mira.
4. Zašto su neki sveci bili tako savršeni i produhovljeni?
5. Zato što su se trudili odvojiti se od svih zemaljskih želja. Tako su se, potpuno slobodni, mogli svim srcem predati Bogu.
6. Nas suviše zaokupljaju vlastite strasti i brige za prolazne stvari.
7. Malokad posve svladamo i jednu manu, i nije nam do svagdanjega napretka; zato i ostajemo hladni i mlitavi.
8. Kad bismo u samima sebi uspostavili sklad i kad ne bismo bili toliko sputani izvanjskim stvarima, tada bismo mogli kušati božanske i uživati u promatranju nebeskih.
9. Odlučujuća i najveća je zapreka što, zarobljeni strastima i požudama, i ne pokušavamo krenuti putem svetačke savršenosti.
10. Čim iskrsne i najmanja poteškoća, gubimo nadu i tražimo ljudske utjehe.
11. Kad bismo se junački dali u borbu, zasigurno bismo nad sobom osjetili Božju pomoć s neba.
12. On je, naime, pripravan poduprijeti one koji se bore i pouzdaju u njegovu milost. Ona nam i pruža priliku za borbu, da pobijedimo.
13. Smatramo li da ćemo u pobožnosti napredovati tek po nekim vanjskim vježbama, našoj će pobožnosti brzo doći kraj.
14. Sjekiru treba usmjeriti na korijen pa da, očišćeni od strasti, rađamo smirenost duha.
15. Kad bismo godišnje iskorijenili samo jednu manu, ubrzo bismo postali savršeni.
16. Naprotiv, često osjećamo da smo bili bolji i čistiji na početku obraćenja nego nakon mnogih godina redovničkog života.
17. Naša revnost i napredak morali bi svednevice rasti; a, evo, velikim smatramo onoga koji je uspio sačuvati djelić svoje prvotne revnosti.
18. Kad bismo se s početka tek malo prisilili, poslije bismo mogli sve činiti s lakoćom i radošću.
19. Teško se ostaviti navike, još teže krenuti protiv vlastite volje.
20. Ali, ako ne pobijediš u sitnicama, kako ćeš nadvladati teškoće?
21. Na početku se opiti svojoj sklonosti i odlučno se odupri lošoj navici, inače će te pomalo dovesti u veće nevolje.
22. O, kad bi znao koliko ćeš dobrim vladanjem priskrbiti mira sebi, a drugima radosti, siguran sam, više bi se brinuo za svoj duhovni napredak.
__________________
9. Usp. Heb 9,8; 14. Usp. Mt 3,10; 21. Usp. Sir 19,1.

KORIST OD PROTIVŠTINA

2006-12-24T14:03:00.000+01:00

1. Dobro je za nas što nas kadšto snađu protivštine, poteškoće i neugodnosti. One pomažu da se čovjek vrati k sebi, do oktrije kako je zapravo ovdje prognanik i kako je bezizgledno polagati svoje nade u bilo kakva stvorenja ovoga svijeta.
2. Dobro je katkad pretrpjeti protuslovlja, zle i naopake prosudbe o sebi, pa i kad smo radili čestito i dobronamjerno.
3. To često koristi poniznosti i brani od isprazna slavohleplja.
4. Kad ljudi zaziru od nas i nemaju spremnosti da nam vjeruju, tada s više volje tražimo nutarnje Božje svjedočanstvo.
5. U Bogu bi se čovjek morao posve ukorijeniti i neće mu trebati mnogo ljudske ujehe.
6. Kad čovjeka dobre volje pritisne žalost ili spopadne napast ili pak salete zle misli, bolje shvaća da mu je Bog potreban i da bez njega ne može učiniti ništa dobro.
7. Uzdiše i moli zbog nevolja koje su ga pritisnule.
8. Sit je života i poželi smrt, da bi se oslobodio i pridružio Kristu.
9. I tada jasno uoči da u svijetu ne može biti sigurnosti i potpuna mira.
__________________
6. Usp. Iv 15,5; Rim 7,18; 1 Kor 12,3; 8. Usp. 2 Kor 1,8; Fil 1,23.

ODOLIJEVANJE KUŠNJAMA

2006-12-24T14:02:00.000+01:00

1. Dokle god ovdje živimo, ne možemo biti bez tjeskobe i kušnje.
2. Zato u Knjizi o Jobu piše:"Nije l` borba život čovjekov na zemlji?"
3. Stoga bi svatko morao pripaziti na svoje kušnje i bdjeti u molitvama, e da đavao ne bi našao priliku i zaveo ga. On, naime, nikad ne spava, nego "obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždre".
4. Nitko nije tako svet ni savršen a da ne bi pokatkad imao kušnji. Ne možemo sasvim bez njih.
5. Ipak kušnje, iako mučne i pogubne, često su vrlo korisne. Po njima čovjek stječe poniznost, pročišćenje i iskustvo.
6. Svi su sveci prolazili mnoge jade i kušnje i ? napredovali.
7. A oni koji ih nisu bili kadri podnositi, bili su odbačeni i propali su.
8. Nema tako svetog reda ni tako sigurna mjesta gdje ne bi bilo kušnji i neprilika.
9. Dokle god čovjek živi, nije siguran od kušnji jer izvor je kušnji u nama.
10. Budući da smo u požudama rođeni, čim jedna nevolja ili kušnja prođe, druga dođe, pa uvijek nešto imamo trpjeti. Jer ? izgubili smo milost sreće.
11. Mnogi pokušavaju umaknuti kušnjama, a upadaju u još veće.
12. Od samog bijega nema pobjede. Tek strpljivošću i istinskom poniznošću bivamo jači od svih neprijatelja.
13. Tko se samo naizvan sklanja, a ne čupa korijenje, malo će napredovati; što više, kušnje će se vraćati još brže i biti goropadnije.
14. Malo-pomalo, strpljivom ustrajnošću i Božjom pomoću više ćeš pobjeđivati nego svojom žestinom i silovitošću.
15. U kušnji često potraži savjet, a s onim koji je u kušnji ne postupaj strogo, nego ga nastoj utješiti, kao što bi to i sebi želio.
16. Uzrok je svim kušnjama nestalnost duha i nepouzdanje u Boga;
17. jer kao što lađu bez kormila valovi bacaju amo-tamo, tako i čovjeka, nemarna i popustljiva u odlukama, zanose različite napasti.
18. U vatri se ispituje željezo, a u kušnjama pravedan čovjek.
19. Često ne znamo što možemo, kušnja nam otkriva što jesmo.
20. A napose je na početku kušnje potrebna budnost: lakše se, naime, neprijatelj pobjeđuje, ako mu ne dopustimo ući na vrata svoje duše, već mu se odmah, čim pokuca, ispred praga, suprostavimo.
21. Zato je pjesnik rekao: "U pravi se čas odupri, za lijekom je prekasno sezat kad je zlo s duga otezanja već uzelo mah."
22. Naime, naprije padne na pamet obična misao, zatim dođe živahna mašta, onda užitak pa zlo nagnuće i pristanak.
23. I tako jedno za drugim zlokobni neprijatelj zahvati sve, kad mu se nismo spočetka oprli.
24. I što mu se tko dulje oklijeva oprijeti, to u sebi dnevice biva slabiji, a njegov neprijatelj snažniji.
25. Neki trpe teže kušnje na početku svojega obraćenja, neki na kraju.
26. Neki opet pate gotovo cijeli život.
27. Poneki su samo lako kušani, primjereno božanskoj mudrosti i pravdi, koja odvaguje ljudske mogućnosti i zasluge i sve upravlja na spasenje svojih odabranika.
28. Zato u kušnjama ne smijemo očajavati, nego to žarće zazivati Boga, da nas udostoji pomoći u svakoj nevolji, jer on će, kako reče sveti Pavao "kušnjama dati i ishod", da bismo mogli izdržati.
29. Priklonimo, dakle, svoju dušu u svakoj kušnji i nevolji pod Božju ruku jer on "klonule duše spasava" i uzdiže.
30. U kušnjama i nevoljama provjerava se čovjekov napredak; tu njegova zasluga postaje veća, a krepost očitija.
31. Nije veliko ako je čovjek pobožan i revan kad ne osjeća teškoću. No, ako u vrijeme neprilika ostaje strpljiv, mogu se od njega očekivati velike stvari.
32. Ima ih koji se održe u velikim kušnjama, a u malim, svakodnevnim često dožive poraz, da se, tako poniženi, nikad ne uzdaju u sebe u velikim, kad su tako slabi u malim.
__________________
2. Job 7,1; 3. Usp. 1 Pt 4,7; 5,8; 6. Dj 14,2; 10. Usp. Jak 1,14; 4,1; 14. Usp. Kol 1,11; 15. Usp. Gal 6,1; 18. Usp. Sir 31,31; 27,6; 20. Usp. Ef 4, 27; 21 Ovidije, Remedia amoris, L. II, 91; 22. Usp Grgur Vel. Homilia XVI in Evangelia; 28. 1 Kor 10,13; 29. Usp. 1 Pt 5,6; Ps 34,19; Lk 1,52.

VALJA SE ČUVATI NEPROMIŠLJENA SUDA

2006-12-24T14:01:00.000+01:00

1. Upri oči u sebe i zaziri od prosuđivanja tuđih djela.
2. Beskorisno je čovjeku druge suditi; često se prevari i lako pogriješi. A sebe suditi i protresati, uvijek je koristan posao.
3. Koliko nam je neka stvar prirasla srcu, tako o njoj i sudimo. Sebeljublje lako pokvari istinski sud.
4. Kad bi Bog uvijek bio svrha naših nakana, tada nas ne bi lako uznemirilo protivljenje naših osjetila.
5. Ali uvijek su u nama krije ili nas izvana salijeće nešto, što nas na isti način također privlači.
6. Mnogi potajice u svojim djelima traže samo sebe a da to i ne zamijećuju.
7. Izgledaju sasvim smireni dok se sve događa po njihovoj volji.
8. A bude li što drukčije no što žele, začas se uznemire i snužde.
9. Zbog različitih osjećaja i mišljenja vrlo često nastaju nesuglasice među prijateljima i sugrađanima, redovnicima i pobožnicima.
10. Stara se navika teško napušta i nitko se rado ne priklanja tuđem mišljenju.
11. Budeš li se više oslanjao na svoju pamet ili radišnost nego na krepost podložnu Isusu Kristu, jedva ćeš, i to pokasno, postati prosvijetljen; jer Bog želi našu posvemašnju podložnost, da bi žarkom ljubavlju nadmašio sve naše umovanje.
__________________
2. Usp. Rim 14,4,10; 3. Usp. Arist. Ethica Nie III, 5; 10. Usp. Mudr 14,16; 11. Usp. Fil 3,21; 1 Kor 15,27.

DJELA LJUBAVI

2006-12-24T14:00:00.000+01:00

1. Ni za što na svijetu ni bilo kome za ljubav ne smiješ činiti zlo. Ali za korist nevoljnika treba katkad propustiti dobro djelo ili ga zamijeniti boljim,.
2. Na taj način dobro djelo ne propada, već se promeće u bolje.
3. Bez ljubavi izvanjsko djelo ništa ne koristi.
4. A što god je učinjeno iz ljubavi, pa koliko god bilo malo i neznatno, sve je plodonosno.
5. Bog više cijeni kako tko radi nego koliko uradi.
6. Mnogo čini onaj tko mnogo ljubi.
7. Mnogo čini onaj tko dobro čini.
8. Dobro čini onaj tko više služi zajednici nego vlastitoj volji.
9. Često nešto izgleda kao ljubav, a zapravo je više putenost, jer tjelesni nagon, vlastita volja, težnja za uzvratom, želja za lagodnošću traže svoje.
10. Tko ljubi istinski i savršeno, ni u čemu ne traži sebe, već samo da sve bude na Božju slavu.
11. Nikome ne zavidi jer nikakvu radost ne traži za sebe.
12. Niti želi uživati u sebi; već je njegova želja blaženstvo u Bogu, što je uzvišenije od svih drugih dobara.
13. Nitko za njega nije izvor dobra doli Bog, od kojega sve proizilazi i u kojemu konačno uživaju mir svi sveci.
14. O, tko bi imao samo iskru istiniske ljubavi, zaista bi shvatio: sve je na zemlji samo ispraznost.
__________________
3. Usp. 1 Kor 13,3; 5. Usp. Grgur Vel. Homilia V in Evangelia; 10. Usp. 1 Kor 13,5; 11. Usp. 1 Kor 13,4; 14. Usp. Prop 3,19.

PODNOŠENJE TUĐIH MANA

2006-12-24T13:59:00.000+01:00

1. Što čovjek ne može popraviti na sebi ili drugome, neka strpljivo podnosi, dok Bog drukčije ne odredi.
2. Razmisli: bit će da je to bolje za tvoju prokušanost i strpljivost; bez njih naša djela ne vrijede mnogo.
3. Ipak, kod takvih teškoća moraš smjerno moliti da ti se Bog udostoji pomoći da sve podneseš.
4. Ako netko nakon dvije ili tri opomene ne popusti, ne spori se s njim, nego sve prepusti Bogu. Neka njegova volja i čast budu u svim njegovim slugama. On i zlo zna okrenuti na dobro.
5. Nastoj strpljivo podnositi tuđe pogreške i kojekakve slabosti; i ti imaš mnogo toga što drugi moraju podnositi.
6. Ako sebe sama ne možeš odgojiti kako bi htio, kako ćeš moći drugoga oblikovati po svojoj volji?
7. Volimo da drugi budu savršeni, a svoje mane ne ispravljamo.
8. Tražimo da se drugi do u tančine poprave, a sebe nismo voljni popravljati.
9. Drugima spočitavamo preveliku slobodu, a sebi ništa ne uskraćujemo.
10. Druge hoćemo vezati pravilima, a za sebe ne trpimo nikakva ograničenja.
11. I tako postaje očito: rijetko do bližnjih držimo toliko koliko do samih sebe.
12. Kad bi svi bili savršeni, što bismo tada podnosili iz ljubavi prema Bogu?
13. A Bog je sada tako uredio da učimo noseći breme drugih. Ta nitko nije bez mane, nitko bez bremena; nitko nije sebi dostatan, nikomu ne doseže njegova mudrost; nego nam je nositi jedan drugoga, tješiti jedan drugoga, a tako i pomagati i opominjati.
14. Koliko je tko krepostan, najbolje se vidi u času nevolje.
15. Naime, neprilike ne čine čovjeka slabim, one pokazuju kakav je.
__________________
4. Sv. Benedikt, Regula; 13. Usp. Gal 6,2; Izr 3,7; Kol 3,13; 1 Tim 5, 11.

SAMOSTANSKI ŽIVOT

2006-12-24T13:58:00.000+01:00

1. Želiš li ostati u miru i slozi s drugima, moraš se učiti mnogom svladavanju.
2. Nije malo ući u samostan ili u družbu, ondje nepomućeno prijateljevati i u vjernosti ustrajati do smrti.
3. Blažen onaj koji je ondje časno živio i sretno završio život.
4. Želiš li ustrajati u obvezama i napredovati, smatraj sebe prognanikom i prolaznikom na zemlji.
5. Hoćeš li redovnički živjeti, moraš biti lud poradi Krista.
6. Malo su korisni habit i tonzura; pravog redovnika čine promjena života i posvemašnje mrtvljenje strasti.
7. Tko traži bilo što drugo doli samo Boga i spas svoje duše, naiće će samo na neprilike i žalost.
8. Neće stoga dugo ostati u miru onaj tko se ne potrudi biti najmanji i svima podložan.
9. Došao si služiti, a ne gospodovati.
10. Znaj, pozvan si trpjeti i raditi, a ne plandovati i ćaskati.
11. Ovdje se, dakle, ljudi kušaju kao u peći.
12. Ovdje nitko ne može opstati ako se, radi Boga, ne želi svim svojim srcem poniziti.
__________________
2. Usp. Fil 3,6; Otk 2,10; 4. Usp. Heb 11,13; 5. Usp. 1 Kor 4,10; 7. Usp. Ps 116,3; 8. Usp. 1 Pt 2,13; 11. Usp. Mudr 3,6.

PRIMJERI SVETIH OTACA

2006-12-24T13:57:00.000+01:00

1. Promatraj žive primjere svetih otaca s kojih odsijeva istinska savršenost, i vidjet ćeš kako je malo i gotovo ništa ono što mi činimo.
2. Ah, što je naš život usporedimo li ga s njihovim?
3. Sveci, Kristovi prijatelji, služili su Gospodinu u gladi i žeđi, u studeni i golotinji, u trudu i muci, u bdjenjima i postovima, u molitvama i svetim razmatranjima, u progonstvima i mnogim sramoćenjima.
4. O, kako su mnoge i teške neprilike trpjeli apostoli, mučenici i priznavatelji, djevice i svi ostali koji su odlučili slijediti stope Kristove!
5. Mrzili su, naime, svoje duše na ovome svijetu da bi ih posjedovali u vječnomu životu.
6. Kako su samo strog i povučen život sveti oci provodili u pustinji, kako su dugotrajno i teško bili kušani, kako ih je često mučio neprijatelj, kako su česte i vruće molitve prinosili Bogu, kako su stroge postove provodili, kako su plamtjeli revnošću i žarom za duhovni napredak, kako su oštar rat vodili da bi ukrotili mane, kako su čistom i pravom nakanom težili Bogu!
7. Danju su radili, noću dugo molili, premda ni u vrijeme rada nisu prestajali duhom moliti.
8. Na korist su upotrijebili svaki trenutak.
9. Svaki sat za razgovor s Bogom činio im se prekratkim pa bi zbog velika užitka u razmatranju zaboravljali tijelu pružiti potrebnu okrepu.
10. Odricali su se svega bogatstva, položaja, časti, prijatelja i rodbine; ni u čemu od ovoga svijeta nisu htjeli imati udjela.
11. Jedva su uzimali ono što im je trebalo za život, i s nevoljkošću su tražili tjelesne potrebe.
12. Bili su, dakle, siromašni zemaljskim dobrima, ali vrlo bogati milošću i vrlinama.
13. Izvana su bili bez ičega, ali su iznutra uživali obilje milosti i božanske utjehe.
14. Svijetu su bili strani, ali Bogu bliski i pouzdani prijatelji.
15. Samima sebi bili su ništa, a ovdašnjem svijetu prezir; no u Božjim su očima bili dragocjeni i odabrani.
16. Živjeli su istinsku poniznost i prostodušnu poslušnost, ljubav i strpljivost, i stoga dnevice duhovno napredovali, stječući i veliku milost kod Boga.
17. Postali su uzor svim redovnicima i morali bi nas više poticati na dobar napredak, nego što nas od toga odvraćaju mnogi kolebljivci.
18. O, kolik je žar prožimao sve redovnike pri osnutku njihove družbe!
19. Kakva li je bila pobožnost u molitvi, kakvo nadmetanje u kreposti, kako čvrsta stega; kakvo li je poštivanje i poslušnost pravilima u svih cvalo!
20. Još i danas neizbrisani tragovi svjedoče da su to bili zaista sveti i savršeni ljudi. Boreći se odvažno, svijet su podložili svojim nogama.
21. A danas se smatra velikim ako netko nije prestupio zapovijed, ako je nekomu pošlo za rukom strpljivo podnijeti što je odabrao.
22. O, mlakosti i nehaja našeg staleža,
23. kad tako brzo odustajemo od prvašnje revnosti i kad nam je život već dodijao od tromosti i mlakosti!
24. O da u tebi, koji si vidio tolike uzore pobožnosti, nikad ne zaspe napredovanje u krepostima!
__________________
1. Usp. Sv. Benedikt, Regula; 3. 2 Kor 11,27; 12,10; 5. Usp. Iv 12,25; 14. Usp. 17,16; 16. Zso, Ef 5,2.

VJEŽBE DOBRA REDOVNIKA

2006-12-24T13:56:00.000+01:00

1. Život dobra redovnika mora obilovati svim krepostima da bi iznutra bio takav kakav ljudima izgleda izvana.
2. I mnogo više mora biti iznutra nego što se vidi izvana, jer je naš nadzornik Bog, kojeg nam je nadasve štovati gdje god bili i pred njih hodati svijetom poput anđela.
3. Svakodnevno moramo obnoviti svoju odluku i potaknuti se na revnost, kao da smo se upravo danas obratili, te reći:
4. Pomozi me, Gospodine Bože, u dobroj odluci i u svojoj svetoj službi, i daj mi još danas savršeno započeti jer nije ništa to što sam do danas učinio.
5. Naš napredak ovisi o našoj odluci, i potrebno je mnogo marljivosti onome koji hoće napredovati.
6. Ako onaj koji je stvorio čvrstu odluku često posustane, što će tek biti s onim koji se malokad i nevoljko na išta odlučuje?
7. Različiti su načini kojima napuštamo svoje odluke; već i nevelik propust duhovnih vježbi jedva će proći bez ikakve štete.
8. Odluka se pravednikâ više oslanja na Božju milost, nego na vlastitu mudrost; što god poduzimaju, uvijek se oslanjaju na nju.
9. Jer: čovjek snuje ? Bog određuje; put čovječji nije u njegovoj vlasti.
10. Ako katkad iz poštovanja ili koristi za braću propustimo uobičajenu vježbu, lako ćemo je kasnije nadoknaditi.
11. Ako je pak lakoumno propustimo iz mrzovolje ili nemara, prava je to pogreška i štetit će nam.
12. Naprezali se mi koliko god je moguće, još ćemo uvijek ponešto pogriješiti.
13. Odluka nam uvijek mora biti određena i usmjerena na ono što najviše smeta našem uspjehu.
14. Provjeravati nam je i uređivati svoju nutrinu i vanjštinu, jer je za vlastit napredak korisno i jedno i drugo.
15. Ako ne možeš biti neprestano sabran, saberi se bar katkad, najmanje jednom na dan, ujutro ili navečer.
16. Ujutro stvori odluku, navečer provjeri svoje vladanje; kakve su danas bile tvoje riječi, djela i misli; možda si se upravo u tome više puta ogriješio o Boga i bližnjega.
17. Junački se opaši protiv đavolske podmuklosti, obuzdaj proždrljivost pa ćeš lakše ukrotiti svaku tjelesnu požudu.
18. Nikad ne budi sasvim besposlen, čitaj ili piši, moli ili razmatraj ili pak radi što korisno za zajednicu.
19. U tjelesnim poslovima treba biti razborit, na mogu ih se laćati svi jednako.
20. Što svi ne čine zajednički, ne treba pokazivati pred drugima jer se osobne vježbe sigurnije obavljaju skrovito.
21. Ipak se čuvaj zanemarivanja zajedničkog, a isticanja privatnog.
22. No, nakon što si pošteno i vjerno obavio dužnosti i naloge, i još ti ostane vremena, tada po svome udovolji svojoj pobožnosti.
23. Ne mogu svi imati jednu te istu vježbu, već jednome više koristi ovo, drugome ono.
24. Vježbe treba rasporediti i prema vremenu: jedne više pristaju blagdanima, druge radnim danima.
25. Drukčije su nam potrebe u vrijeme kušnje, a drukčije u vrijeme mira i spokoja.
26. Jedno nam je drago razmišljati kad smo žalosni, a drugo kad se radujemo u Gospodinu.
27. Za glavne se blagdane moramo obnoviti dobrim vježbama i žarče zazivati zagovor svetaca.
28. Od blagdana do blagdana moramo si postaviti odluke, kao da ćemo tada otići s ovoga svijeta i stići na vječni blagdan.
29. Stoga nam se u tim svetim vremenima valja brižno pripravljati, pobožnije vladati i strože obdržavati sva pravila, kao da ćemo uskoro primiti od Boga nagradu za svoj trud.
30. Pa ako do toga i ne dođe, smatrajmo da nismo bili dovoljno pripravni niti još dostojni tolike slave koja se u nama ima objaviti u određeno vrijeme, i nastojmo se još bolje pripravljati na odlazak.
31. Blago onome slugi, veli evanđelist Luka, kojeg gospodar, kada dođe, nađe budna!
32. "Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim."
__________________
2. Usp. Izr 24,12; Job 8,6; 4. Usp. 2 Ljet 14,11; 9. Usp. Izr 16,9; Jer 10,23; 12. Usp. Prop 7,20; 17. Usp. Job 38,3; Ef 6,11; 18. Sv. Benedikt, Regula; 19. Sv. Benedikt, Regula, Prologus, 46; 30. Usp. Rim 8,18; 31. Usp. Lk 12,43; 32. Lk 12,44.

LJUBAV PREMA SAMOĆI I ŠUTNJI

2006-12-24T13:55:00.000+01:00

1. Traži prikladno vrijeme suočenja sa samim sobom;
2. često razmišljaj o Božjim dobročinstivma.
3. Ostavi zantiželju; čitaj radije ono što će više potpomagati skrušenosti nego radoznalosti.
4. Budeš li se umio kloniti suvišnih razgovora i besposlenih hodanja, slušanja novosti i glasina, naći ćeš dovoljna i pogodna vremena da se ozbiljno posvetiš razmatranju.
5. Veliki sveci bježali su, kamo god bi mogli, od ljudskog društva i više su voljeli služiti Bogu u skrovitosti.
6. Reče netko: Koliko god sam puta bio među ljudima, manji sam se čovjek vratio.
7. To ponajčešće iskusimo kad dugo razgovaramo.
8. Naime, lakše je šutjeti nego ne prijeći mjeru u riječi.
9. Lakše je ostati kod kuće nego se vani dovoljno čuvati.
10. Tko se, dakle, nastoji izgraditi u čovjeka nutrine i duhovnosti, mora se s Isusom skloniti od mnoštva.
11. Nitko ne može sigurno izaći pred ljude ako rado ne živi u skrovitosti.
12. Nitko ne može bez straha govoriti ako rado ne šuti.
13. Nitko ne može pouzdano predvoditi ako se rado ne podlaže.
14. Nitko ne može bez opasnosti zapovijedati ako nije naučio slušati.
15. Nitko se ne može bezbrižno radovati ako u sebi nema mirne savjesti.
16. Sigurnost je svetaca, međutim, uvijek bila združena sa strahom Božjim. I iako su se odlikovali velikim krepostima i milošću, ipak nisu bili u sebi manje brižljivi i ponizni.
17. Sigurnost opakih pak izvire iz oholosti i preuzetnosti i na kraju se okreće u beznadnost.
18. Nikad sebi ne obećavaj sigurnost u ovom životu, koliko god bio na glasu kao dobar samostanac ili pustinjak.
19. Često su baš oni bolji u ljudskim očima dublje pali zbog svojega prevelikog samopouzdanja.
20. Stoga je mnogo korisnije da ne budu sasvim bez kušnji nego često napastovani, kako ne bi postali previše sigurni te se možda uzoholili pa lakoumno potražili i vanjsku utjehu.
21. O, kako bi sačuvao mirnu savjest, onaj tko nikad ne bi tražio prolaznu radost, tko se nikad ne bi bavio svijetom.
22. O, kako bi velik mir i spokoj uživao, onaj koji bi potkresao svaku taštu brigu i razmišljao samo o spasonosnim i božanskim stvarima te svu svoju nadu stavio u Boga!
23. Nitko nije dostojan božanske utjehe ne vježba li se brižljivo u svetoj skrušenosti.
24. Želiš li se skrušiti srcem, uđi u svoju sobicu i zatvori vrata svijetu, kao što je pisano: "Na svojim ležajima razmislite i zanijemite."
25. U ćeliji ćeš nalaziti ono što vani često gubiš.
26. Ustrajnim boravkom ćelija nam postaje slatka, čestim izbivanjem mrska.
27. Budeš li na početku svojega obraćenja u njoj rado boravio i čuvao je, bit će ti kasnije draga prijateljica i najmilija utjeha.
28. Pobožna duša napreduje u šutnji i u miru otkriva dubine Svetoga pisma.
29. Tu nalazi potoke suza kojima se svake noći oblijeva i čisti, da bi svojem Stvoritelju postala to bliskija koliko je udaljenija od svake svjetske buke.
30. Tko se, dakle, odijeli od znanaca i prijatelja, njemu će se Bog primaknuti sa svojim svetim anđelima.
31. Bolje je skrovito živjeti i brinuti se o sebi nego, zanemarivši sebe, činiti čudesa.
32. Pohvalno je za redovnika, da malokad izlazi, da izbjegava da bude viđen i da ne želi viđati ljude.
33. Zašto želiš vidjeti ono što ne smiješ imati? "Svijet prolazi i požuda njegova."
34. Tvoje požudne želje vuku te da izađeš. Kad vrijeme prođe i vraćaš se kući, što donosiš? Opterećenu savjest i rastreseno srce.
35. Radostan izlazak često urodi žalosnim povratkom, a veselo bdjenje do u kasnu noć tužnim urankom.
36. Tako svaka tjelesna radost umiljato dolazi, a na kraju grize i ubija.
37. Što možeš drugdje vidjeti a da ovdje ne vidiš?
38. Evo neba i zemlje i svih počela, ta on njih je sve načinjeno!
39. Možeš li igdje išta vidjeti, što bi moglo dugo opstojati pod suncem?
40. Možda se nadaš naći zadovoljstvo, ali neće ti se posrećiti.
41. I kad bi vidio sve što postoji, što bi to bilo doli prazan privid?
42. Podigni svoje oči uvis, Bogu, i moli za svoje grijehe i nemare.
43. Ispraznost prepusti ispraznima, a ti povedi brigu o onome što ti je Bog zapovjedio.
44. Zatvori za sobom svoja vrata i prizovi k sebi svojega ljubimca, Isusa.
45. S njim ostani u ćeliji, jer drugdje nećeš naći takva mira.
46. Da nisi bio izalzio i da ti se uši nisu napunile glasinama, ostao bi u divnom miru.
47. A dokle god te radoznalost vodi za novostima, moraš podnositi nemir srca.
__________________
6. Usp. Seneca, Ad Lucilium Epistolae, L. 1,7; prema nekima to je izreka.

SKRUŠENJE SRCA

2006-12-24T13:54:00.000+01:00

1. Želiš li išta napredovati, ostani u strahu Božjemu i ne prepuštaj se prevelikoj slobodi; štoviše, sva svoja osjetila privikavaj stezi i ne prepuštaj se nedoličnomu veselju.
2. Skruši se u srcu i steći ćeš pobožnost.
3. Skrušenost otkriva mnoga dobra koja razuzdanost obično brzo potire.
4. Čudo je da se čovjek uopće može radovati ovome životu, kad se osvrne i odvagne u kojem je progonstvu i u kolikim pogibeljima za svoju dušu.
5. U lakoumnosti svojega srca i nehaju za pogreške ne ćutimo boli svoje duše; naprotiv, često se glupo smijemo ondje gdje bismo imali razloga plakati.
6. Nema istinske slobode ni dobre savjesti, osim u strahu Božjem.
7. Sretan onaj koji je kadar odbaciti svaki teret rastresenosti i usredotočiti se na svetu skrušenost.
8. Sretan onaj koji se odriče svega što bi moglo okaljati ili oteščati njegovu savjest.
9. Bori se postojano! Navika se svaladava navikom.
10. Budeš li se znao odijeliti od ljudi, i oni će tebe ostaviti da radiš svoj posao.
11. Ne pačaj se u tuđe poslove, niti se upleći u obveze nadređenih.
12. Uvijek prvo bdij nad sobom i najprije opominji sama sebe, a onda prijatelje.
13. Ako nisi u milosti kod ljudi, ne budi žalostan. Nego nek ti je na brigu ako ne živiš dobro i obazrivo kako dolikuje Božjem sluzi i pobožnu redovniku.
14. Često je korisnije i sigurnije kad čovjek nema mnogo utjeha na ovome svijetu, napose tjelesnih.
15. No ako nemamo božanskih ili se malokad osjećamo pobožnima, krivica je na nama jer ne težimo za skrušenošću srca i ne odbacujemo isprazne i izvanjske utjehe.
16. Priznaj, nisi vrijedan božanskih utjeha, mnogo si više zavrijedio svakolike jade.
17. Kad je čovjek savršeno skrušen, cijeli mu je svijet težak i gorak.
18. Dobar čovjek nalazi dovoljno razloga da tuguje i plače.
19. Bilo, naime, da promatra sebe bilo da razmišlja o drugome, zna, nitko ovdje ne živi bez tuge.
20. I što se pomnije ispituje, to više tuguje.
21. Razlog zaslužene boli i unutrašnjeg skrušenja su naši grijesi i mane. Njima smo toliko sputani, da tek rijetko uspijemo razmatrati nebeske stvari.
22. Kad bi češće premišljao o svojoj smrti nego o dužini života, sigurno bi se više popravljao.
23. I kad bi češće pametno razmišljao o budućim paklenim ili čistilišnim kaznama, rado bi, vjerujem, podnosio bol i napor i ne bi se plašio nikakve strogosti.
24. Budući da nam ipak to ne dopire do srca, a k tome još volimo ono što nam godi, ostajemo hladni i vrlo tromi.
25. Često je nedostatak duha što nam se jadno tijelo tako lako žali.
26. Moli, stoga, ponizno Boga, da ti poda skrušenost duha i reci s prorokom: Nahrani me, Gospodine, kruhom suza i obilnim me suzama napoji.
__________________
1. Usp. Izr 23,17; 14. Rim 8,4; 23. Usp. Sir 7,40; 26. Usp. Ps 80,6.

RAZMIŠLJANJE O LJUDSKOJ BIJEDI

2006-12-24T13:53:00.000+01:00

1. U bijedi si gdje god bio i kamo god se okrenuo, osim ako se ne obratiš Bogu.
2. Što se uznemiruješ ako ti ne pođe za rukom kako si želio ili naumio?
3. Komu ide sve po volji? Ni meni ni tebi niti ikome na zemlji.
4. Nema nikoga na svijetu bez neke žalosti ili stiske, bio on kralj ili papa.
5. A komu je bolje? Dakako, onomu koji je sposoban trpjeti nešto za Boga.
6. Mnogi malodušni i nestalni kažu:
7. Gle, kako onaj lijepo živi, kako je bogat i kako ugledan, kako moćan i uzvišen!
8. No usporeni nebeska dobra, i otrit ćeš što su ova vremenita: mnogo nesigurnija, dapače, tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez brige i straha.
9. Nije čovjekova sreća u posjedovanju obilja vremenitih dobara, dostaje mu i srednja mjera.
10. Zaista je nevolja živjeti na zemlji.
11. Koliko čovjek želi biti duhovniji, toliko mu sadašnji život postaje gorči jer bolje osjeća i jasnije uviđa posljedice ljudske pokvarenosti.
12. Naime, jelo, pilo, bdjenje, spavanje, počivanje, rad i druge prirodne potrebe zaista su velika nevolja i jad pobožnu čovjeku, koji bi se riješio i oslobodio svakoga grijeha.
13. Unutrašnjeg čovjeka, naime, vrlo tište tjelesne potrebe na ovom svijetu.
14. Stoga prorok usrdno moli, da bude izbavljen od njih, govoreći: "Odagnaj tjeskobe srca mojega, Gospodine."
15. A jao onima koji ne spoznaju svoju bijedu i propadljivi život!
16. Jer toliko su se neki uza nj prilijepili premda najpotrebnije jedva stječu naporom ili prosjačenjem ? da se nikad ne bi brinuli za Božje kraljevstvo kad bi uvijek mogli živjeti ovdje.
17. O kako su bezumni i nevjernička srca oni koji su tako duboko potonuli u zemaljske stvari, da više ništa ne cijene doli što je tjelesno!
18. Ali ti će bijednici i na kraju teško osjetiti, koliko je bilo nevrijedno i ništetno ono što su ljubili.
19. Božji sveci pak i svi pobožni Kristovi prijatelji nisu gledali na ono što se dopada tijelu niti što sja u vremenu, nego su sva njihova nada i pozornost bile usmjerene k vječnim dobrima.
20. Svom su željom težili za onim što je trajno i nevidljivo da ih odanost vidljivom ne bi povukla u nisko.
21. Ne gubi pouzdanja, brate, da ćeš duhovno napredovati; pred tobom su vrijeme i prilika.
22. Zašto želiš odgoditi svoju odluku?
23. Ustani, započni ovaj čas i reci: Sad je vrijeme rada, sad je vrijema borbe, sad je prikladno vrijeme za popravak.
24. Nevolja gola ? najbolja škola.
25. Proći ti je kroz vatru i vodu prije no stigneš na odmorište.
26. Ne naneseš li sebi sile, nećeš pobijediti mane.
27. Dokle god smo u ovome krhkom tijelu, ne možemo biti bez grijeha niti živjeti bez zlovolje i boli.
28. Rado bismo se oslobodili svake bijede, ali, budući da smo grijehom izgubili nedužnost, izgubili smo i istinsko blaženstvo.
29. Stoga moramo biti strpljivi i očekivati Božje milosrđe, sve dok ne prođe ova nepravda i život ne proguta ono što je smrtno.
30. O kolika je krhkost ljudska, uvijek sklona grijehu!
31. Danas svoje grijehe ispovijediš, a sutra ih opet počiniš.
32. Ovog ih se časa odlučiš čuvati, a za koji čas činiš kao da ništa nisi odlučio.
33. S pravom se stoga možemo poniziti i nikada o sebi misliti išta veliko, jer tako smo krhki i nestalni.
34. Kako brzo možemo izgubiti nemarnošću, ono što smo jedva stekli velikim naporom i milošću.
35. A što će još s nama biti na kraju kad smo već tako rano mlaki?
36. Jao nama, ako se tako želimo prepustiti počinku, kao da je već nastao mir i sigurnost, a u našem ponašanju nema još ni traga pravoj svetosti.
37. Stoga bi bilo potrebno da se još jednom, kao dobri novaci, damo poučiti u dobru ponašanju. Tada bi možda bilo nade, da ćemo se u budućnosti popraviti i više duhovno napredovati.
__________________
6. Usp. 1 Kor 11,30; 9. Usp. Izr 30,8; 10. Usp. Prop 2,17; 13. Usp. Rim 7,22; 14. Ps 25,17; 17. Usp. Rim 8,5; 21. Usp. Heb 10,35; 25. Usp. Ps 66,12; 27. Usp. Sv. Bernardo, De gratia et libero arbitrio, 9,29; 29. 2 Kor 5,4; 30. Usp. Post 8,21; 36. Usp. 1 Sol 5,3.

RAZMIŠLJANJE O SMRTI

2006-12-24T13:52:00.000+01:00

1. Ovdje će ti brzo biti kraj. Stoga pogledaj kako je s tobom.
2. Čovjek danas živi, sutra ga već nema.
3. A kad iščezne s očiju, brzo nestane i iz sjećanja.
4. O tupoga li i krutoga ljudskog srca! Obazire se samo na sadašnje stvari, a za buduće malo mari.
5. U svakom djelu i namisli vladaj tako, kao da ćeš danas umirijeti.
6. Kad bi imao čistu savjest, ne bi se osobito bojao smrti.
7. Mnogo je bolje čuvati se grijeha, nego bježati od smrti.
8. Ako nisi pripravan danas, kako ćeš biti sutra?
9. Sutra je nesigurno i tko zna hoćeš li ga imati?
10. Što koristi dugo živjeti kad se malo popravljamo?
11. Ah, dug život često ne popravlja, već nerijetko umnožava krivicu.
12. O da smo bar jedan dan ispravno živjeli na ovome svijetu!
13. Mnogi broje godine od obraćenja, ali je često sitan plod njihova poboljšanja.
14. Ako je strašno umrijeti, možda je još pogibeljnije dugo živjeti.
15. Blažen onaj koji uvijek ima pred očima čas svoje smrti i svaki se dan pripravlja na umiranje.
16. Ako si vidio nekoga umirati, znaj da ćeš ti istim putem prolaziti.
17. Kad svane, pomisli da nećeš doživjeti večeri. Kad smrkne, ne usuđuj se nadati jutru.
18. Budi, dakle, uvijek pripravan i živi tako da te smrt nikad ne zatekne nepripravna.
19. Mnogi umiru naglo i neočekivano. "Jer u čas kad i ne mislite, Sin čovječji dolazi."
20. Kad dođe taj posljednji trenutak, počet ćeš mnogo drukčije misliti o čitavu svojem proteklom životu i vrlo ćeš žaliti što si bio tako nemaran i mlak.
21. Sretan je i pametan onaj koji sada u životu nastoji biti onakav kakav želi biti u smrti.
22. Veliku hrabrost pri umiranju, naime, ulit će ti potpuno preziranje svijeta, žarka želja za napredovanjem u krepostima, ljubav prema zaptu, trud u pokori, spremnost na poslušnost, samozataja i podnošenje svake protivštine iz ljubavi prema Kristu.
23. Mnogo dobrih djela možeš učiniti dok si zdrav, a kad se razboliš, ne znam što ćeš moći.
24. Malo ih je koji se poprave u bolesti; kao što se malokad posvećuju i oni koji mnogo putuju.
25. Ne uzdaj se u prijatelje i u rodbinu i ne odgađaj svoje spasenje za budućnost jer će te ljudi zaboraviti brže no što misliš.
26. Bolje se pobrinuti sada, dok je hora, i gdjekoje dobro djelo poslati unaprijed, nego se uzdati u tuđu pomoć.
27. Ako se sada ne brineš za sebe, tko će se za te brinuti u budućnosti?
28. Sadašnje je vrijeme predragocjeno, ali ga, na žalost, nedovoljno iskorištavaš da bi u njemu zaslužio vječni život!
29. Doći će vrijeme kad budeš zaželio dan ili sat da bi se popravio, i ne znam hoće li ti poći za rukom.
30. Ej, dragi, kakve bi se pogibelji oslobodio, kakva golema straha riješio, kad bi već sada bio bogobojazan i mislio na smrt!
31. Nastoj sada živjeti tako, da se u času smrti možeš više radovati nego bojati.
32. Uči sad umirati svijetu da bi tada počeo živjeti s Kristom.
33. Uči sada sve prezirati da bi tada mogao slobodno pristupiti Kristu.
34. Kroti sada svoje tijelo pokorom, da bi se tada mogao sa sigurošću nadati.
35. O, luđače, što misliš da ćeš živjeti dugo, kad ti nijedan dan nije siguran?
36. Koliki su se prevarili i neočekivano rastali od tijela!
37. Koliko si puta čuo govoriti: onaj je pao od mača, onaj se utopio, onaj je pavši s visoka slomio vrat, onaj se ukočio pri jelu, onomu došao kraj usred igre; jedan poginuo od vatre, drugi od oružja; jedan od kuge, drugi od razbojnika.
38. I tako je svima svršetak smrt, a ljudski život odmiče kao sjena.
39. Tko će se tebe sjetiti nakon smrti i tko će se pomoliti za te?
40. Učini, dragi, učini, sada, što god za sebe možeš učiniti, jer ne znaš kad ćeš umrijeti.
41. A ne znaš ni što te čeka nakon smrti.
42. Dok imaš vremena, sabiri besmrtno blago.
43. Ne razmišljaj ni o čemu drugom nego o svojem spasenju; brini se samo za ono što je Božje.
44. Sada sebi priskrbi prijatelej štujući svece i nasljedujući njihova djela, da bi te oni, kad ostaviš ovaj svijet, primili u vječne stanove.
45. Boravi na ovoj zemlji kao putnik i gost kojega se uopće ne tiču svjetski poslovi.
46. Sačuvaj srce slobodno i okrenuto Bogu, jer ovdje nemaš grada u kojemu ćeš ostati.
47. Onamo sa suzama upravljaj svagdanje uzdahe i prošnje da bi tvoja duša nakon smrti zaslužila sretno prijeći Gospodinu.
__________________
2. Usp. 1 Mak 2,63;17. Mt 26,20; 19. Lk12,40; Mt 24,44; 25. Usp. Sir 5,8; 32. Usp. Rim 6,8; 34. Usp. 1 Kor 9,27; 38. Usp. Ps 144,4; Job 14,2; 40. Usp. Mt 25,13; 42. Usp. Gal 6,10; 44. Usp. Lk 16,9; 45. Usp. 1 Pt 2,11; 46. Heb 13,14.

SUD I KAZNE ZA GREŠNIKE

2006-12-24T13:51:00.000+01:00

1. U svemu razmišljaj o svršetku i kako ćeš stati pred strogim sucem, kojemu ništa nije skriveno, koji se ne da privoljeti darovima i ne prihvaća isprike, nego će suditi po pravdi.
2. O bijedni i ludi grešniče, što ćeš odgovoriti Bogu poznavaocu svih tvojih zala, kad se katkad plašiš srdita pogleda čovjeka?
3. Što se ne pobrineš za sebe u dan suda, kad te nitko drugi neće moći opravdati ili obraniti, nego će svatko imati dovoljno posla sam sa sobom?
4. Sada je tvoj trud koristan, plač dobrodošao, uzdah može biti uslišan, bol donijeti zadovoljštinu i očišćenje.
5. Trpeći čovjek prolazi kroz veliko i korisno čistilište, ako prihvaća nepravde sažaljevajući više zloću drugih nego nepravdu koju sam podnosi. Takav rado moli za one koji mu se protive i od srca im oprašta krivice, ne oklijeva zaiskati oproštenje od drugih, radije se smiluje nego srdi, često samoga sebe prisiljava i svoje tijelo u svemu nastoji podložiti duhu.
6. Bolje je sada uklanjati grijehe i zatirati mane nego to ostaviti budućnosti.
7. Zaista sami sebe obmanjujemo svojom neurednom ljubavlju prema tijelu.
8. Što će drugo proždirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe?
9. Koliko se sada više štediš i ugađaš tijelu, toliko ćeš to kasnije mučnije otplaćivati i skupiti veću hrpu za spaljivanje.
10. U čemu je čovjek griješio, u tome će biti i kažnjen.
11. Tamo će lijenčine podbadati užarenim bodljama, a neumjerenjake moriti velikom glađu i žeđu.
12. Ondje će pohotnike i pohlepnike polijevati gorućom smolom i smrdljivim sumporom, a zavidnici će zavijati od boli kao mahniti psi.
13. Neće biti nijedne mane koja neće imati svoje posebne muke.
14. Tamo će oholice spopadati svakojake smutnje, a lakomce će pritisnuti najveća oskudica.
15. Tamo će sat kazne biti teži od ovdašnjih stotinu godina najgorče pokore.
16. Tamo za osuđenike nema nikakva počinka niti kakve utjehe; a ovdje ipak katkad otpočinemo od truda i uživamo prijateljsku utjehu.
17. Sada se pobrini i oplači svoje grijehe da bi na dan suda bio sigurno među blaženima.
18. Tada će se, naime, pravednici vedro sučeliti s onima koji su ih tlačili i potiskivali.
19. Tada će ustati i suditi onaj koji se sada ponizno podlaže ljudskim prosudbama.
20. Tada će veliko pouzdanje imati siromah i ponižen, a oholica će strahovati kuda god se okrene.
21. Tada će se otkriti da je na ovome svijetu bio mudar onaj koji je navikao biti lud i preziran radi Krista.
22. Tada će biti vrijedna svaka strpljivo podnesena nevolja, a svaka će zloća začepiti usta svoja.
23. Tada će se radovati svaki pobožnik, a tugovati svaki bezbožnik.
24. Tada će radosnije poskakivati tijelo mučeno pokorama nego da smo ga uvijek hranili nasladama.
25. Tada će zasjati priprosta odjeća, a potamnjeti kićena.
26. Tada će biti hvaljenija siromašna kućica nego pozlaćena palača.
27. Tada će više značiti postojana strpljivost od sve moći ovoga svijeta.
28. Tada će se više slaviti skromna poslušnost nego sva svjetska domišljatost.
29. Tada će nas više radovati čista i dobra savjest, nego učena mudrost.
30. Tada će više vrijediti prezir bogatstva nego sva zemaljska blaga.
31. Tada ćeš se više utješiti pobožnom molitvom nego ukusnom zakuskom.
32. Tada ćeš se više radovati što si šutio nego što si dugo razovarao.
33. Tada će više valjati dobra djela nego mnoge lijepe riječi.
34. Tada će strogi život i oštra pokora biti u prevagi pred svim zemaljskim užicima.
35. Navikni se sada trpjeti u malim stvarima da bi tada bio oslobođen velikih.
36. Pokušaj najprije ovdje ono što ćeš kasnije moći trpjeti.
37. Ako sada ne možeš podnijeti tako malo, kako ćeš uzmoći podnijeti vječne muke?
38. Ako si sada zbog malo muke tako nestrpljiv, kakav ćeš biti u paklu?
39. E, zaista, ne možeš imati dvije radosti: uživati ovdje na svijetu i zatim kraljevati s Kristom.
40. Ako si sve do današnjeg dana uvijek živio u častima i slastima, što bi ti sve to koristilo kad bi morao umrijeti ovoga časa?
41. Sve je, dakle, ispraznost, osim Boga ljubiti i njemu jedinome služiti.
42. Tko, naime, svim srcem ljubi Boga, ne boji se ni smrti, ni kazne, ni suda, ni pakla, jer po savršenoj ljubavi sigurno pristupamo Bogu.
43. Onaj pak koji se još i sada veseli grijehu, nije čudno ako se boji smrti i suda.
44. Ipak je dobro, ako te već od zla ne odvraća ljubav, da te pred paklom zaustavlja bar strah.
45. Doista, tko zapostvlja Božji strah, neće dugo ustrajati. Brzo će upasti u đavolju zamku.
__________________
1. Usp. Rim 14.10; Sir 39,24; 2. Usp. Job 31,14; Gal 6,5; 10. Usp. Mudr 11,16; 12. Usp. Otk 21,8; 18. Usp. Mudr 5,1; 19. Usp. Mt 19,28; 1 Kor 6,2; 21. Usp. 1 Kor 4,10; 22. Ps 107,42; 27. Usp. Izr 16,32;41. Usp. Prop 1,2; 42. Usp. 1 Iv 4,18; 45. Usp. 1 Tim 6,9.

REVNI POPRAVAK SVEGA NAŠEG ŽIVOTA

2006-12-24T13:50:00.000+01:00

1. U Božjoj službi budi budan i marljiv te često razmišljaj zbog čega si došao i zašto si napustio svijet.
2. Nisi li zato da bi Bogu živio i postao duhovan čovjek?
3. Revnuj stoga za napretkom, jer ćeš zakratko primiti plaću za svoj trud i tada te više ni bol ni strah neće okruživati.
4. Sada ćeš se malo upeti, a steći velik mir, štoviše, vječnu radost.
5. Ostaneš li vjeran i revan u radu, i Bog će bez sumnje biti vjeran i bogat u nagradi.
6. Moraš uščuvati dobru nadu da ćeš osvojiti palmu, ali nemoj smatrati sigurnim, da se ne zalijeniš ili uzoholiš
7. Kad se ono neki tjeskobno kolebao između straha i nade i jednom se prilikom, pritisnut tugom, u crkvi pred oltarom prostro u molitvi, ovako je razmišljao u sebi:"O kad bih znao, hoću li ustrajati!"
8. Učas je začuo božanski odgovor u svojoj nutrini:?Kad bi znao, što bi učinio?
9. Čini sada ono što bi onda učinio i bit ćeš posve siguran.?
10. I doskora se, utješen i okrijepljen, predao Božjoj volji, a tjeskobno je kolebanje prestalo.
11. I nije više htio znatiželjno istraživati, što ga čeka u budućnosti, već se mnogo više trudio otkriti dobrohotnu i savršenu volju Božju, da bi po njoj započeo i dovršio svako djelo.
12. U Gospodina se uzdaj i čini dobro, kaže prorok, da bi smio stanovati u zemlji i uživati njezina dobra.
13. Jedno mnoge odvraća od napretka i revnog popravka: strah od poteškoća, odnosno žestoka borba.
14. A, dakako, više od drugih u krepostima napreduju oni koji se trude pobijediti upravo ono što im je najteže i najpogubnije.
15. Naime, čovjek više postiže i obilnije milosti sječe tamo gdje sebe više svladava i u duhu se mrtvi.
16. Svi, međutim, nemaju jednako mnogo svladati i mrtviti.
17. Ipak će brižljivi revnitelj snažnije napredovati, pa imao i više strasti negoli drugi, boljeg vladanja, ali manjeg žara u krepostima.
18. Dvoje napose pomaže većem uspjehu: silom se trgati od onoga čemu narav grešno naginje i gorljivo nastojati oko dobra koje nam još treba.
19. Osobito se nastoj čuvati i svladavati u onome što ti se češće ne dopada kod drugih.
20. Sve iskoristi za svoj napredak; vidiš li ili čuješ za dobre primjere, s oduševljenjem ih nasljeduj.
21. Opaziš li nešto pokudno, čuvaj se da i ti ne učiniš isto, a ako si nekada učinio, potrudi se što prije popraviti.
22. Kao što tvoje oko pazi na druge, tako i drugi paze na tebe.
23. Kako je ugodno i pobudno vidjeti revnu i pobožnu braću, dobra vladanja i stege! Kako je žalosno i teško gledati one koji žive neuredno i ne čine ono na što su pozvani!
24. Kako je štetno zanemariti odluku svojega poziva i posezati za onime što ti nije povjereno!
25. Sjeti se zadane odluke i imaj pred očima sliku Raspetoga.
26. Postidjeti se možeš kad promatraš Kristov život. Premda si odavno na Božjem putu, nisi se trudio da mu postaneš sličniji.
27. Redovnik koji zdušno i pobožno promišlja o presvetom životu i muci Gospodinovoj, naći će ondje sve što mu je korisno i potrebno, i to u obilnijoj mjeri, i neće morati tražiti išta bolje od Isusa.
28. O, kad bi Isus raspeti nastanio naše srce, kako bismo brzo i dobro bili poučeni.
29. Revan redovnik rado prihvaća i ispunjava sve što mu se naloži.
30. Mlaka i nemarna redovnika tišti nevolja za nevoljom i u neprestanu je škripcu, jer nutarnje utjehe nema, a izvanjske ne smije tražiti.
31. Redovik koji živi bez stege pred velikim je padom.
32. Tko je sklon popustljivosti i mlakosti, uvijek će biti u stisci jer mu ne odgovara sad jedno, sad drugo.
33. Kako rade toliki drugi redovnici živeći po svojim samostanskim pravilima poprilično skučeno?
34. Malokad izlaze, povučeno žive, siromaški se hrane, grubo se odijevaju. Mnogo rade, malo govore, dugo bdiju, rano ustaju i mnogo mole, rado čitaju i strogo održavaju red.
35. Gle kartuzijance i cistercite i redovnike i redovnice različitih družbi kako svake noći ustaju da bi slavili Gospodina.
36. I zato bi bila sramota da ti u tako svetome poslu drijemaš i ljenčariš, dok toliki redovnici počinju klicati Bogu.
37. O kad ne bismo imali raditi ništa drugo, doli svim srcem hvaliti Gospodina Boga našega!
38. O kad nikad ne bi trebalo ni jesti ni piti ni spavati! Kad bi uvijek mogao hvaliti Boga i baviti se samo duhovnim radom!
39. Tada bi bio mnogo sretniji nego sada, dok robuješ kojekakvim tjelesnim potrebama.
40. O kad ne bi bilo takvih potreba, nego samo duhovnih užitaka, koje, na žalost, tako rijetko kušamo!
41. Kad čovjek stigne dotle da ni u kojeg stvora više ne traži utjehe, tada mu tek Bog počinje savršeno goditi.
42. Tada će biti zadovoljan što god se dogodilo. Zbog obilja se neće radovati niti zbog oskudice žalostiti. Na Boga će se osloniti posvemašnjim pouzdanjem. On mu je sve u svemu. U njega ništa ne propada niti umire, već sve živi i na njegov mig bez oklijevanja služi.
43. Sjeti se uvijek svršetka i da se izgubljeno vrijeme ne vraća.
44. Bez žara i mara ne stječu se kreposti!
45. Čim počneš popuštati, eto zla.
46. A predaš li se revnosti, naći ćeš velik mir i trud će ti biti lakši od Božje milosti i ljubavi do kreposti!
47. Revan i marlji čovjek na sve je spreman.
48. Veći je napor opirati se manama i strastima nego se znojiti u tjelesnim poslovima.
49. Tko ne izbjegava male pogreške, pomalo upada u veće.
50. Provedeš li dan korisno, navečer ćeš se uvijek veseliti.
51. Bdij nad sobom i , dakako, nad drugima, ali ne tako da zenemariš sebe.
52. Toliko ćeš napredovati koliko sobom zagospodariš. Amen.
__________________
1. Otk 3,2; 3. Usp. 1 Kor 3,8; 4. Usp. Sir 51,35; 5. Usp. Mt 25,21; 11. Usp. Sir 2,19; Rim 12,2; Fil 1,6; 2 Tim 3,17; 12. Ps 37,3; 23. Usp. 2 Tim 3,6; 42. Usp. Kol 3,11; Ps 119,91; 49. Usp. Sir 19,1.